Nekad jednostavno nije vrijeme za određene stvari i ne možemo to nešto što želimo postići koliko god se trudili ili pak silili nekoga. Mislim da je ovo istina za mnoge segmente života, poslovne i privatne. Što se privatnog dijela tiče vidim to kod odgoja djece – možeš se staviti na glavu ali neke stvari ne možeš nikako progurati koliko god se trudio sve dok ONI nisu spremni. Možeš potpuno bespotrebno trošiti silnu energiju i dijete mjesecima natjeravati da nauči voziti bicikl bez pomoćnih kotačića i onda dođe trenutak da je dijete spremno i vidi magije – savlada to u 15 minuta, praktički samostalno i bez ikakvog nagovaranja.
S pravom se možda pitate kakve sad to veze ima s biznisom. Itekako ima, tržište i klijenti ponekad jednostavno nisu spremni za to što nudite ili su možda čak i spremni ali razgovarate potpuno različitim jezicima. To je upravo odnos koji bi opisao, a koji imam sa Storytelling-om. Uskoro će moj poslovni put fokusa na prezentacije proslaviti 10. godišnjicu rada i na to sam jako ponosan. Upravo je pojam Storytelling-a bio nešto što sam od samih početaka pokušao progurati kao dobro objašnjenje onoga što radim i posebno moje glavne radionice – kako iz suhoparnih podataka izvući i ispričati jasnu, uvjerljivu i zanimljivu priču. Ali jednostavno nije bilo vrijeme, reakcija je obično bila „Story- što?“ nakon čega bi slijedilo objašnjenje: „gledajte, mi se bavimo ozbiljnim biznisom i ne trebaju nama neke pričice nego kako da napravimo jasne i uvjerljive prezentacije!“.
Nakon nekog vremena sam shvatio da od storytelling-a nema ništa i da nitko ne razumije o čemu pričam, kako sam rekao – razgovarali smo drugačijim jezicima. U skladu s time sam Storytelling izbacio iz naslova i opisa radionice, uslijedile su razne varijante „Vodič za izradu poslovne prezentacije“, „Pravila izrade menadžerskih prezentacija“ i ovo što je ostalo do zadnjega – „Profesionalna poslovna prezentacija“. Iskreno, sam naslov je nešto s čim sam oduvijek najmanje zadovoljan i on sjajno ocrtava moju borbu. Također sam godinama dobivao svakojake sugestije kako preimenovati edukaciju, a ponajviše od polaznika radionica koji obično nakon pohađanja iste ustvrde da je sama radionica mnogo više od toga što naslov sugerira i da je primjenjivost savjeta mnogo šira i dublja. Međutim širi naziv sa sobom opet nosi mnoge probleme da u radionici ipak govorim u terminima rada na prezentaciji i da bi takav širi naziv mogao kreirati pogrešna očekivanja. Onda mi je draže bilo „podcijeniti“ naslov, pa tijekom same radionice napraviti „overdelivery“, nego obratno. Samo je u podnaslovu jedno vrijeme bilo ostalo kako ispričati jasnu i razumljivu priču, ali i to se s vremenom promijenilo u jasnu i zanimljivu prezentaciju. Termin story, priča, ma da sam i na kineskom napisao – nije nikako prolazilo.
I tu sad dolazimo do velikog obrata u posljednjih godinu dana otprilike. Skoro svaki drugi ili treći upit koji dobijem glasi: „radite li vi storytelling radionice, znate li što o tome?“. Pa znam ponešto o tome ali to nisam zvao tako jer me nitko nije razumio!? Storytelling je međutim izgleda došao u modu i danas sve mora biti oko tog naziva te smo konačno moji potencijalni klijenti i ja počeli pričati istim jezikom. Oni s kojima duže radim i koji razumiju što u suštini učim ljude mi dobronamjerno daju hint da za njih preimenujemo radionicu u nešto što ima „story“ u nazivu, to sad prolazi. Izgleda da je sazrelo vrijeme da se vratim na početak i da od 2022. generalno preimenujem radionicu u „nešto sa Storytelling u nazivu“, ali ne zato što je to sad popularno, nego zato što je to stvarno dobar opis. Da sam htio samo iskoristiti svaki val popularnosti mogao sam prezentacije zvati „agilnim“ posljednjih godina, sigurno bi bilo popularno… Međutim Storytelling - kako prezentacijom ispričati jasnu, uvjerljivu i zanimljivu priču – to je upravo ono što podučavam, savjetujem i pokušavam implementirati u što više prezentacija!
Više o našim radionicama saznajte na: https://www.prezentacija.hr/edukacija