Od predavača se očekuje sve više, jesmo li odgovorili?

Krenuti ću s dobrim vijestima. S rastom i razvojem ekonomije javlja se i poplava konferencija, evenata, okupljanja i meetup-ova. Ljudi se srećom i dalje žele nalaziti uživo. Moj feed na LinkedIn-u pun je raznih najava, poziva, i dojmova, a pretpostavljam da je slično i kod vas. Više ili manje formalnih događanja sve je više, s time da je vidljiv trend prema ovim manjim (brojem sudionika) i manje formalnim događanjima. Na neki se način događa demokratizacija organizacije okupljanja, a tu je i cijeli niz pojedinaca i malih tvrtki koje u tome pomažu u raznim fazama organizacije. Nikad nije bilo lakše i jeftinije organizirati nešto. Uz Internet i društvene mreže, nikad nije bilo lakše ni proširiti glas o tome da se nešto kuha.

 A rezultat svega toga je eksplozija potražnje za predavačima/prezenterima koji će napuniti program svih tih događanja. Kad je prilika bilo malo, morali ste biti zaista velika „faca“ da bi negdje bili predavač. Danas je ta prilika dostupna gotovo svima. Prilika za nastup ne manjka, od najmanjih do najvećih scena. Nikad nije bilo lakše naći gažu za predavanje/prezentaciju. A sve veći broj ovih manjih događanja predavačima konačno nudi mogućnost da bruse zanat na manjima, kako bi jednog dana došli i na veliku scenu. Baš tako izgleda i put nekog pjevača: od prvih gaža u lokalnim kafićima pred par pijanaca pa sve do arena i stadiona. Sada je taj put dostupan i za predavače.

Nažalost, morati ću vam malo spustiti oduševljenje, jer postoji jedan „ali“. Vidite, isti taj Internet sve nam je učinio dostupnim na dlanu. Od TED Talks do Supertalenta, danas na dnevnoj bazi vidite više čuda nego su prethodne generacije vidjele tokom cijelog života. U 3 minute skrolanja po reelsima vidjeti ćete toliko nevjerojatnih ljudskih postignuća da ćete na njih postati – imuni. „Još jedan što hoda na rukama ili leti s wingsuit odijelom…skrolam dalje, danas sam ih vidio već tri…“. Očekivanja od toga da nam nešto bude WOW! su eksplodirala. Žudnja za dopaminom dovela je do toga da ni Netflix više nije dovoljan. Uz film paralelno još i skrolamo po mobitelu te udaramo po grickalicama.

Srećom, očekivanja online i očekivanja uživo ne mijenjaju se istim tempom. Kao predavač ne morate hodati na rukama, barem za sada:). Ali očekivanja su ipak narasla značajno. Nekad si bio sretan samo da sudjeluješ na nekoj konferenciji, a predavač se više-manje samo trebao pojaviti i ne biti baš jako grozan. Autoritet i pažnju dobio je samom svojom pojavom na bini. Bilo je dovoljno da ima neke informacije koje niste mogli naći drugdje. Imati informacije koje ljudi ne mogu naći drugdje danas postaje pomalo nemoguć zadatak. Igra se promijenila. Pažnja se ne dobije, nego se zaslužuje, a ljestvica se podigla i podizati će se sve više.

Čini se da se predavači nisu prilagodili, ili se nisu dovoljno prilagodili. Mada, na društvenim mrežama taj dojam je teško dobiti, jer nakon svakog eventa organizatori, kao i oni kojima je bilo dobro, vaš feed pune s objavama o fenomenalnom eventu i još boljim predavanjima. Ne vidim tu ništa loše ni lažno, samo želim reći da to nije cijela slika. Netko tko je bio oduševljen to će rado objaviti. Netko je bio razočaran ili kome je bilo „mehhh“ najvjerojatnije neće. Tog filtera pokušavam biti svjestan i na svojim predavanjima. Lako je upasti u zamku grandioznosti kada ti nakon predavanja hrpa ljudi priđe i kaže da im je bilo super. A što je s onima koji mi nisu prišli? Je li i njima bilo super? Možda je, samo ne žele to podijeliti. A možda i nije.

Obzirom na posao kojim se bavim, imam jedinstvenu poziciju i perspektivu mimo objava na internetu. Svake godine na svojim radionicama nekoliko stotina ljudi pitam o prezentacijama koje viđaju, od onih internih u njihovoj tvrtki, sve do onih eksternih po konferencijama i eventima. Puno sam puta to već podijelio, ali ponoviti ću i ovdje: na pitanje koliko njih od 10 tipičnih prezentacija koje viđaju su im baš dobre, daleko najčešći odgovor je jedna ili dvije, često uz dodatak „možda“. To vam je stvarna slika kad se raspravlja iza zatvorenih vrata. Slično tome, kada razgovaramo specifično o konferencijama, također mi često kažu nešto u stilu „nećete vjerovati kakvih sve dosadnih prezentera ima po konferencijama“. Povod za ovaj blog bila je upravo objava čovjeka koji se bavi eventima i koji je napisao kako sve više ljudi tokom predavanja visi na mobitelu. Prisutni su, ali nisu prisutni. Kad bi barem taj problem bio prisutan samo na konferencijama, ali to je već neka druga priča…

Za predavače, pojaviti se više nije dovoljno. Dati korisne informacije više nije dovoljno, a to je ono što će inertna većina raditi. Za one voljne, sve su ovo dobre vijesti. Oni koji će ići dalje od toga biti će na još većoj cijeni i imati će još više prilika. A obzirom na stanje prosječne prezentacije, zaista ne treba hodati na rukama da se istakne iz mase. Za sada je još uvijek dovoljno samo izbjeći nekoliko tipičnih zamki: nemoj početi s agendom i pričom o sebi, kurtoaznim zahvalama i kako ste počašćeni, ne gledati svako malo u svoje slajdove, ne završiti sa „to je to, hvala na pažnji“,… Ima nevjerojatno mnogo onoga što se naziva low hanging fruit, stvari koje možete brzo usvojiti, a koje će učiniti neku razliku. A imate li slajdove, sjetite se da ih oni iz zadnjeg reda gledaju s velike udaljenosti... Uz to vam treba možda još samo jedan ili dva momenta kojeg nisu predvidjeli i koji će ih iznenaditi: rekvizit, mini skeč, dramatična pauza, zanimljiva interakcija, i slično. Ljestvica se diže, ali još uvijek nije previsoka. Ali treba ju krenuti preskakati i trenirati prezentacijske mišiće dok ne bude previsoka, jer će tada biti mnogo teže.

A gdje ima volje, nikad nije bilo lakše doći do načina. Na mom LinkedIn feedu ili nekog drugog tko se ovime bavi naći ćete sve savjete koji vam trebaju. Tu su i YouTube videi, Internet članci, whitepaper-i i knjige. Međutim, ništa od toga neće vam pomoći ako ne vježbate, pardon – trenirate prezentacijske mišiće. Ne možete naučiti pjevati, plivati, ni plesti iz knjiga i videa, a bome ni prezentirati.  Trenirati možete sami ili s osobnim trenerom poput mene koji će vam taj put ubrzati. Ako ipak želite trenirati sami, uzmite mobitel i snimite se kako prezentirate tako da se lijepo vidite od glave do pete. 3-5 minuta biti će sasvim dovoljno. Onda to pogledajte bez zvuka. Zatim poslušajte bez videa. Na kraju pogledajte i poslušajte sve zajedno više puta. Snimku možete dati i nekome od povjerenja da učini isto. Sada imate feedback. Sada imate plan na čemu ciljano trebate raditi do iduće snimke. Sada je samo pitanje predanosti i broja ponavljanja…

Tko zna, s dovoljno ponavljanja možda i vi postanete rođeni prezenter i završite na nekoj bini pred tisućama ljudi koji neće biti na mobitelima, barem ne dok traje vaš nastup!