Kako prezentira Sam Altman?

Sam Altman, direktor OpenAI koji radi Chat GPT, stručan je u AI, ali jednako nesumnjivo nestručan u prezentacijama.

Baš tako kako sam napisao – nestručan, ne netalentiran. Netko tko želi, relativno brzo može napraviti velik napredak. Isto tako, stvar očito nije ni samo u broju ponavljanja. Obzirom na svoju poziciju, čovjek se do sada naprezentirao svega i svačega svakome, ali kod njega i dalje uočavam iste uzorke kao i kod njegovih ranijih prezentacija. Tezu o tome kako iskustvo nužno ne prate kompetencije potvrđuju i mnogi iskusni menadžeri i poduzetnici, a koji i dalje, iskustvu unatoč, nisu odlični prezenteri. Ponavljanje je u redu, ali ciljano treniranje uz povratnu informaciju ono je što osigurava da u tom ponavljanju stalno ne ponavljamo iste greške.

Sam Altman dok govori uvodni „Dobar dan“.

Već iz prvog „good morning“ mnogo se toga može vidjeti:

1.      Pozdrav je krenuo istog momenta kad je stao pred ljude. Vješti prezenteri koriste moć pauza, a osobito u ovakvim momentima – prije samog početka prezentacije. A onda nakon pozdrava treba slijediti…..naravno još jedna pauza.

2.      Pozdrav je bio lišen bilo kakve (pozitivne) vokalne emocije. Ovako kako je on izgovorio „good morning“, tako ga kažeš nekome koga kurtoazno trebaš pozdraviti, ali nije ti osobito drag. Kako zaželite dobro jutro supruzi, kako bolesnom djetetu, kako nekome tko vam ide na živce, kako portiru? Poprilično sam siguran sam da svi ti „dobro jutro“ ne zvuče isto…

3.      Pozdrav je bio lišen smješka. Kad pozdravljamo ljude koje nam je drago vidjeti, taj pozdrav poprati i osmjeh. Svi oni razni „dobro jutro“ iz protekle točke ne samo da ne zvuče isto, nego niti ne izgledaju isto.

4.      Ne samo da je izostao smiješak, u govoru tijela nisam primijetio niti jedan drugi signal „topline“. Otvorene ruke s dlanovima prema gore bile bi sjajne za ovaj moment. Signali „topline“ nužni za stvaranje povjerenja i osjećaja kod ljudi da imate dobre namjere i da vam mogu vjerovati. A to je osobito važno na samom početku.

5.      Nogama je stao široko, možda čak i mrvu preširoko (koliko mogu vidjeti). Stabilna baza je važna. Važno je i zauzimanje više prostora – to daje signal „kompetentnosti“. Signali kompetentnosti nužni su za stvaranje dojma da se ljudi na vas mogu osloniti i da imate što za ponuditi. Nažalost, ruke koje stoje potpuno uz tijelo šalju suprotnu poruku. A obzirom da vrijedi ona „daleko od očiju, daleko od srca“, ruke su više u vidnom polju promatrača, pa time i važnije od nogu. Zbog toga bi ga ocijenio na donjem dijelu skale i po pitanju signala kompetentnosti.

A ovo su samo prve 3 sekunde prezentacije…

Makar su u pitanju „samo prve tri sekunde“, prve tri su važnije od svih drugih sekundi. Sigurno ste čuli i čitali mnogo toga o važnosti prvog dojma pa neću ponavljati. Dapače, biti ću đavolji odvjetnik i ponuditi drugu stranu medalje: nije lako, ali prvi dojam je moguće promijeniti! Nije sve izgubljeno ako niste dobro krenuli. Mnogi pod utjecajem treme krenu klimavo, ali utakmica se igra do zadnjeg zvižduka ili zvona. Šansa uvijek postoji.

Međutim, Sam ni u nastavku nije ponudio ništa što bi me razuvjerilo i promijenilo taj prvi dojam. U glasu ni dalje nije bilo emocije, čak ni u momentima poput onog kada je govorio rečenice poput „we are very excited…“ Već nam ga je pomalo puna kapa, ali prisjetite se kao je Steve Jobs izgovarao iste takve rečenice – tako da smo i mi koji slušamo postali uzbuđeni!

U govoru tijela je također ostao prilično zatvoren. Nakon već opisanog „dobro jutro“ sa spuštenim rukama, one su krenule gestikulirati. Međutim, 1) ostale su vrlo stisnute uz tijelo te 2) nikad nije pokazao dlanove. Stisnuto tijelo koje zauzima manje prostora signal je niske kompetentnosti. Vidjeti (prazne) dlanove univerzalni je signal povjerenja. To me opet dovodi do slične ocjene onoj inicijalnoj o relativno niskoj ocjeni na obje glavne skale: topline i kompetencija. Na te dvije glavne skale svi mi ocjenjujemo signale koje nam drugi šalju, samo što to uglavnom činimo nesvjesno (i slanje i primanje i interpretaciju signala). Velik dio treniranja prezentacijskih vještina orijentiran je osvještavanju nesvjesnog.

T-Rex sindrom: gestikulacija laktovima priljubljenim uz tijelo dovodi do toga da izgledate kao T-Rex s velikim tijelom i onim malim smiješnim rukicama.

Naravno, bilo je i pozitivnih momenata. Nije bilo zamuckivanja, poštapalica, artikulacija je ok,… Ne želim da ispadne da je u pitanju najgori prezenter na svijetu, ali za nekoga tko se našao u poziciji jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu bi očekivao više. Netko tko se našao u toj poziciji s boljim bi komunikacijskim vještinama mogao imati puno veći utjecaj nego što ima. A to se itekako vidi i kroz „bottom line“: koja je samo vrijednost „buzza“ koji se desetljećima stvara o Apple-ovim prezentacijama i koliko je taj buzz utjecao na prodaju i profit? Kad bi netko to izračunao, prilično sam uvjeren da bi brojka bila impozantna.

Namjeravao sam pisati samo o prezentiranju, ali ne mogu ne komentirati što sam vidio na slajdovima. A vidio sam grafove „da ti pamet stane“. Na dobrom djelu prikazanih grafova veličina stupaca nema veze s ispisanim vrijednostima. Samo jedan primjer: 69,1% i 30,8% imaju istu veličinu stupca. Ili u drugom primjeru stupac od 3,6% ide više od 7 puta u stupac od 12,9%... Ne znam tko je i kako radio grafove, ali ovo je porazno. Mogao bi biti zločest pa reći da je ovo prava antireklama ako je grafove radio GPT kojeg predstavljaju, a što bi bilo logično da je.

Stupci od 69,1 i 30,8 jednake su veličine

Stupac od 3,6 ide više od 7 puta u stupac od 12,9

99, 70 i 64 na istoj su razini

Ne krijem da imam zadrške prema AI, a još i više prema načinima na koji ga koristimo, ali ova se kratka analiza bavila samo PREZENTACIJOM. A ona je mogla biti puno bolja. Mogla je pružiti više povjerenja u proizvod i ljude. Čekam prezentaciju GPT-6 i nadam se napretku:)

Cijela prezentacija dostupna je na: https://www.youtube.com/watch?v=0Uu_VJeVVfo