Blog o prezentacijama, ne politici.
Prezentaciju možete naći na: https://www.scribd.com/doc/296250656/Mandatar-Prezentacija-Programa-Vlade-Rh-Sabor-22-1-2016-1
THE GOOD
Krenimo prvo s dobrim, a to je upotreba PowerPoint prezentacije kao pomoćnog alata pri prenošenju željenih ključnih poruka što je već duže vrijeme dobra praksa i način funkcioniranja u svijetu biznisa, a evo danas imamo priliku sudjelovati istomu kao presedanu u domaćoj politici. Naime, nebrojeno puta je dokazano da upotreba vizualnih pomagala pomaže kako razumjevanje tako i pamćenje poruka te time značajno potpomaže proces donošenja odluka, a donošenje odluka je vjerojatno i najznačajnija poveznica i ključna karakteristika svijeta biznisa i svijeta politike. Time svi argumenti i komentari koji su se mogli čuti u Saboru i šire jednostavno padaju u vodu i radi se, nažalost, jednostavno o činjenici da mnogi političari tim alatom (kao i mnogim drugim) ne barataju i ne razumiju ga. Kao najčešća zamjerka prezentaciji navodi se pojednostavljivanje materije, a upravo je pojednostavljivanje preduvjet svake uspješne komunikacije i razumijevanja. Zanimljivo je da isti takav govor bez pomoći prezentacije ne bi bio okarakteriziran kao prejednostavan. Iskorak i upotrebu PowerPoint prezentacije u politici tako možemo samo pozdraviti.
THE BAD
Pištolji ubijaju, pištolji međutim i spašavaju živote. I tu dolazimo do najvećeg problema ove prezentacije, a to nije dilema jesu li prezentacije kao takve dobre ili ne, već kakav je konkretno njen sadržaj i sekundarno format. Od 6 ključnih pitanja (eng. 6W: who, what, where, when, why, how) – tko, što, gdje, kada, zašto, kako – nismo dobili odgovor na možda i najvažnije, a to je „kako?“. Gdje smo sada i kuda bi željeli doći ionako svi znamo. Stavimo li prezentaciju u poslovni kontekst, prezentacija koja primjerice na Upravnom odboru tvrtke predstavlja novu strategiju, a nema bar osnovne smjernice kako se strategija namjerava provesti, jednostavno ne može proći. Tako je famozni 12. slajd prezentacije koji je trebao biti THE slajd ostao prazan. Također, ako pogledamo sadržaj prezentacije (slajd br.2) vidimo da je posljednja točka prezentacije „Sažetak i slijedeći koraci“. Međutim na kraju prezentacije takav sadržaj nećemo naći. Ponovno, u poslovnom svijetu bi tako nešto teško prošlo, baš kao i neažurni podaci poput mjesta na Doing Business ljestvici gdje je pomak sa 65. na 50. mjesto predstavljen kao jedan od glavnih ciljeva, a Hrvatska je već po posljednjem izvješću na 40. mjestu. Format odnosno izgled prezentacije nikako nije ključna stvar međutim on ipak nešto govori o autoru prezentacije. Izgled prezentacije nema ulogu prezentaciju učiniti „lijepom“ već jasnom, razumljivom, preglednom – ukratko nešto što ne smije stati na put sadržaju prezentacije. U tom smislu postoji niz problema navedene prezentacije, evo ih nekoliko:
nekoliko vrsta fontova, boja i formata teksta na istom slajdu što ukazuje na copy-paste sadržaja iz raznih izvora bez truda da se isti uskladi (primjer slajd 4)
korištenje fotografija kao dekoracija, a ne kao moćnog alata prenošenja poruka – nije vizualizirano što je vizija već je fotografijom teleskopa vizualizirana sama riječ „vizija“ (primjer slajd 11). O autorskim pravima ćemo neki drugi put…
Mala digresija – čini se da je gosp. Orešković sam pripremao prezentaciju – spomenutu fotografiju na 11 slajdu ne pronalazimo u Google images kada tražimo po ključnoj riječi „vizija“, ali ako upišemo na engleskom „vision“ eto te fotografije na kraju prvog reda…
pozadinska karta Europe na slajdu 8 „Vizija 2020.“, iako sa sadržajem tog slajda nema veze, već je vjerojatno relikt sa prethodnog slajda
The Ugly
Najružnije u svemu ovome je da navedena prezentacija nije ništa lošija od prosječne prezentacije koje danas viđamo u poslovnom svijetu, čak je i bolja u nekim segmentima što je bilo i za očekivati obzirom na iskustvo autora. I tu dolazimo do najvećeg problema komuniciranja prezentacijama, a to je da unatoč masovnom korištenju prezentacija i to posebno kod velikih i važnih projekata i odluka, kao poslovni svijet u cjelini gotovo nikakvu pažnju nismo posvetili tome da ljude educiramo kako da se prezentacijama služe. Svi tako improviziramo i kopiramo ono što smo već vidjeli od drugih i tako samo ponavljamo jedne te iste greške i čudimo se zašto se gotovo svi danas groze već na samu riječ prezentacija, a napraviti ili ići slušati neku prezentaciju doživljavaju kao kaznu. Postoje alati, tehnike i metode koje nam mogu pomoći napraviti kvalitetnu prezentaciju, postoji najbolja praksa koja je dokazala da to funkcionira, postoje istraživanja koja potvrđuju ispravnost jednog pristupa u odnosu na neke druge. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju to rješenje nije tečaj PowerPoint-a, PowerPoint je samo tehničko znanje i alat kako prezentaciju iz glave prenijeti na papir/ekran/platno. Ono što je mnogo važnije i što primarno određuje kvalitetu (poslovne) prezentacije je njena struktura, sadržaj, poruke, priča te vizualizacija tih poruka i priče (ako govorimo o samim slajdovima).