top of page
Search

JAVNI NASTUP je vožnja, a POSLOVNA PREZENTACIJA je vožnja taksija


Ove se dvije stvari uglavnom trpaju u isti koš. Iako postoji mnogo toga zajedničkog jer poslovna prezentacija je podvrsta javnog nastupa, jednako tako postoji i cijeli niz razlika, tj. specifičnosti prezentacija. Javni nastup je vožnja, a stručnjaci za javni nastup su instruktori vožnje. Poslovna prezentacija je vožnja taksija, a u toj sam analogiji ja iskusni taksist - instruktor.


Klasična poslovna prezentacija podrazumijeva događaj gdje u nekoj manjoj ili većoj dvorani prezentirate pred internom (kolege, drugi odjeli, menadžment…) ili eksternom publikom (partneri, dobavljači, klijenti, investitori…). Obično govorimo o manjoj publici do 15-20 osoba. Često uključuje i vizualna pomagala u vidu slajdova, ali i ne mora. Voditi dnevnik, držati govor, glumiti, držati press konferenciju, voditi intervju – samo su neki od primjera različitih vrsta javnog nastupa. Javni je nastup stoga mnogo širi spektar mogućih situacija, slično kao što postoji i cijeli spektar „vožnje“ – svakodnevna vožnja, vožnja utrka, vožnja motora, kamiona ili taksija.


Ono što je nesumnjivo zajednički nazivnik obojeg jest činjenica da jedni ljudi komuniciraju s drugim ljudima. S drugim ljudima komuniciramo verbalno i neverbalno pa stoga možemo koristiti brojne zajedničke alate poput otvorenog govora tijela, gestikulacije i slično. Oboje također kod velike većine ljudi izaziva određenu razinu nelagode, treme ili straha. Prema tome su i tehnike borbe protiv toga zajedničke. I instruktor vožnje i taksist su profesionalni „vozači“. Sličnosti su stoga prilično očite, što je vjerojatno i razlog zbog kojeg se ovo dvoje obično stavlja u istu rečenicu. Upravo zato ću se više fokusirati na specifičnosti prezentacija, a koje na prvu možda nisu tako jasno vidljive.


Tko je vlasnik sadržaja?

Prva od bitnih razlika je tko je autor ili vlasnik sadržaja. Ne uvijek, ali kod mnogih oblika javnog nastupa onaj tko nastupa nije kreirao sadržaj koji izvodi. Govorim primjerice o glumcima ili o voditelju dnevnika ili neke druge emisije. I tu opet postoje razlike unutar javnog nastupa jer glumac se u svoj sadržaj zaista mora uživjeti i internalizirati ga, dok to voditelj dnevnika ne mora (ili barem ne u tolikoj mjeri). S druge strane, ukoliko vodiš press konferenciju tada je onaj tko nastupa možda ujedno i „vlasnik“ sadržaja. U prezentacijama je onaj tko kreira sadržaj gotovo uvijek ista osoba koja i prezentira. Ako i nije ista osoba (primjerice neki ekspert priprema prezentaciju dok ga njegov nadređeni prezentira), oni dolaze iz iste organizacije koju i predstavljaju. Tako i instruktor vožnje obučava vozača općenito za bilo koji tip vozila. Međutim, za taksistu je vozilo vrlo važno te mora odgovarati njemu, ali još i više njegovoj klijenteli.


Sadržaj ili izvedba?

Prezenteri u poslu primarno su profesionalci sadržaja, dok su stručnjaci javnog nastupa primarno profesionalci izvedbe (nastavno na prethodnu točku). Stoga su i očekivanja od same izvedbe kod javnog nastupa puno veća - zbuniti se ili smrznuti priličan je problem. U poslovnoj prezentaciji mi to također doživljavamo tragičnim, ali očekivanja su niža i ako ti je sadržaj dobar nije nikakav kraj svijeta ako se zbuniš, zaboraviš gdje si ili nešto krivo kažeš. Očekivanja od instruktora vožnje puno su veća u pogledu tehnika vožnje. On je tu puno bolje potkovan te s milimetarskom preciznošću može kontrolirati pritisak papučice gasa ili kut zakreta volana. Taksist od same tehnike vožnje koristi koliko mu treba i ništa se strašno ne dogodi ako slučajno ubaci u krivu brzinu. Naravno, osim ako to ne čini učestalo.


Što je cilj?

U prezentaciji su ciljevi obično objasniti, uvjeriti te u konačnici potaknuti publiku na specifičnu akciju. Ta akcija može biti potpisivanje ugovora, odobrenje projekta ili bilo koji drugi poslovni cilj koji želimo postići uz pomoć prezentacije. Ta se akcija, tj odluka publike očekuje na kraju same prezentacije ili u periodu neposredno nakon nje. Kod javnog nastupa imamo mnogo širi spektar mogućih ciljeva: informirati, motivirati, uvjeriti, zabaviti… Specifične željene akcije publike ponekad uopće nema ili nije tako jasna i konkretna kao kod prezentacije. Željeni pljesak ovdje ne računam. Ako je cilj vašeg izlaganja pljesak tada vjerojatno imate javni nastup. Ako je cilj odluka/akcija publike tada je vjerojatno riječ o prezentaciji.


Tko je publika?

Kad smo već kod publike, ona je u prezentacijama obično uska i jasno definirana skupina. Najčešće su to ljudi koje osobno poznajemo i koji su u prezentaciji ravno ispred nas i imaju vrlo jasna očekivanja od naše prezentacije. Na prezentaciji sudjeluju ciljano. U novije vrijeme i online prezentacijama možda nisu fizički ravno ispred nas već su s druge strane ekrana. Taksist vozi poznatog klijenta koji je s njim u autu. Vidi ga, razgovara s njim, rješava njegov problem. Ako nećeš ti – netko drugi će!


To je potencijalno velika razlika od javnog nastupa gdje je publika često mnogo šira i heterogena skupina nepoznatih ljudi. Vozač utrka vozi za nepoznatu publiku na tribinama ili pred malim ekranima. Dostavljač vozi robu, a ne ljude. Prosječna osoba vozi svoju obitelj. U širokom spektru javnog nastupa tu očito postoje brojne nijanse. Ako si glumac u kazalištu tvoja je publika nepoznata, ali je također ravno ispred tebe. Međutim, u mnogim vrstama javnog nastupa publike nema, već govoriš u kameru/mikrofon ili komuniciraš s novinarima koji onda tek u drugom koraku to prenose tvojoj pravoj publici.


Kakva je interakcija?

Dok govorimo, verbalna i neverbalna komunikacija prilično je univerzalna, ali vezano na prethodnu točku, očekivanja i oblik interakcije s publikom može biti i jest vrlo različit. Tu vjerojatno leži i najveća razlika između prezentiranja i nastupanja. Naime, u mnogim vrstama javnog nastupa interakcije s publikom nema (voditelj emisije) ili je minimalna. Glumac ne dobiva teška pitanja publike. Netko tko vodi press konferenciju može dobiti teško pitanje novinara ali ga raznim tehnikama više ili manje lako može preusmjeriti. Vozač utrka obično je sam u svom bolidu, a kamiondžija sam u svojem kamionu.


Kada prezentiraš pred menadžmentom i primjerice braniš svoj budžet za iduću godinu, tada je to sasvim specifično područje. Pokušaj promjene teme tu neće pomoći, nego će naprotiv odmoći. Stoga uspjeh taksista ne ovisi samo o brzini i tehnici vožnje već i o interakciji s klijentom i sposobnosti rješavanja raznolikih situacija. Postoji cijeli niz distrakcija s kojima se profesionalci iz područja nastupanja ne susreću toliko – međusobni razgovori članova publike, rad na laptopu, primanje poziva, upadice i slično. Spektar toga što će si ljudi dozvoliti iza zatvorenih vrata je zasigurno veći nego u javnom okruženju. Taksist se jednako tako „bori“ s puno raznolikijim izazovima od prosječnog vozača. Taksist se susreće s običnim vozačima, javnim prijevozom, biciklistima te djecom koja istrčavaju na cestu u trku za loptom. Svakako najveći izazov predstavljaju očekivanja, zahtjevi i interakcija s klijentom. Vožnja taksija je dijalog.


Kakvo je okruženje?

Iz prethodnog paragrafa proizlazi još jedna specifičnost taksista u odnosu na druge vrste vozača. Radi se o „profesionalnosti“ okruženja. Javni nastup naime često podrazumijeva cijeli niz profesionalaca uključenih u sam nastup. Netko je taj tko nastupa, a cijeli niz drugih ljudi brine o svijetlu, razglasu ili bilo kojem drugom elementu koji utječe na konačan uspjeh nastupa. Primjerice vozač utrka samo vozi, a za mnoge izazove ima podršku u timu drugih profesionalaca. Osim ako nije vozač utrka u najnižoj ligi, obično tu postoji neki mehaničar koje rješava probleme s bolidom, netko drugi je zadužen za gume i slično.


U većini poslovnih prezentacija, osim onih najznačajnijih, jedna je osoba prezenter, kostimograf, ton majstor i/ili redar. Taksist je svakako primarno vozač, ali je i puno drugih stvari jer sve probleme, tehničke ili druge prirode, rješava sam i to direktno pred svojim klijentom. Što god iskrsne, publika u pravilu od prezentera očekuje da riješi taj problem. Pred prezentera to stavlja cijeli niz novih uloga i odgovornosti slično kao i pred taksista od kojeg klijent kojeg vozi očekuje da savlada sve izazove na putu. Upravo zato tzv. Mehrabian mit da je 93% komunikacije neverbalno u prezentacijama ne stoji kao što ni za taksistu 93% uspjeha ne otpada na tehničku kvalitetu vožnje. Mnogo je drugih faktora u igri, a u konačnici i svaki njegov klijent je drugačiji.



Možda bi prezentacije mogli nazvati privatnim nastupom. I jedno i drugo ima element nastupa, ali i cijeli niz specifičnosti. Svijet treba oboje – i instruktore vožnje i taksiste. Oboje vas mogu podučiti vožnji, mada će te dvije poduke biti prilično različite. Kao taksist-instruktor, puno toga učim od instruktora vožnje.


Kako god okrenete, od vaše bolje vožnje svi u prometu profitiraju. Vozite sigurno!

30 views0 comments

Comments


bottom of page