Ispričaš kako ima previše dokumentacije – ČUJU
Pokažeš na slajdu hrpu papira – VIDE
Staviš pred njih hrpu papira – OSJEĆAJU
Prezentacijama publici nepoznato pokušavamo učiniti poznatim. Riječi su definitivno prvi izbor u tom pokušaju. Međutim, kako je vrag uvijek u detaljima, tako smo često skloni koristiti riječi koje i inače koristimo, ali koje nužno nisu riječi poznate našoj publici. Tu onda uskaču tehnike pojednostavljivanja, kao i moje omiljene analogije i metafore. A koje god riječi bile u pitanju, one mogu biti izgovorene monotono (2D) ili dinamično (3D). Slike su prirodan nastavak i saveznik riječi te omogućuju da ljudi VIDE ono što im govorite. Čuti i vidjeti istu poruku djeluju partnerski kao regenerator i šampon. A gdje su tu onda rekviziti? – e pa rekviziti su kao trajna jer trajno cementiraju poruke u glavama publike. 2D zaista postaje 3D. Vidjeti je sada sve bliže – osjećati.
Govoriš o tome kako je proizvod tanak ili malen – izvadi ga iz kuverte ili džepa. Upravo je to Steve Jobs učinio prilikom predstavljanja Macbook Air i iPoda. Govoriš o problemu malarije u Africi – donesi staklenku punu malaričnih komaraca i pusti ih u publiku. To je učinio Bill Gates. Ok, komarci nisu bili malarični, ali publici je djelovalo vrlo stvarno. Govoriš o podjeli mozga na lijevu i desnu hemisferu – donesi (model) mozga. To je učinila Jill Bolte Taylor. Sve su ovo primjeri nekih od najpoznatijih prezentacija i TED govora koji uključuju rekvizit kao kritični dio nastupa. Dapače, te se (ionako dobre) prezentacije pamte i prepričavaju upravo po rekvizitu koji prezentaciju pretvara u nastup.
Jedno je govoriti o nečemu, a druga je razina to i pokazati. Svi koji prezentiraju fizičke proizvode su tu naravno u velikoj prednosti, pogotovo ako su njihovi gabariti takvi da je s njima prezenteru lako manipulirati. Ali opet, za velike proizvode može se prikazati neki dio ili umanjeni model, a za male uvećani. Imate li tu mogućnost, nemojte ju nikako propustiti.
Druga je vrsta rekvizita kada govorimo o neopipljivim stvarima koje upravo nekim rekvizitom pokušavamo učiniti opipljivim. To je upravo ono što i sam činim na svojim radionicama budući da govorim o idejama koje same po sebi nemaju materijalni oblik. Međutim napuhanim balonom koji pustim da se ispuše mogu dočarati pad entuzijazma publike kada prezenter napravi nešto što ne bi preporučio. Slično tome, Lego kockicama mogu dočarati kako se od istih dijelova (podaci) mogu složiti vrlo različite strukture/priče prezentacije. A šarenim kutijama u koje te Lego kockice stavljam mogu publici pomoći shvatiti međuodnos sadržaja, dizajna i templatea. Iste te stvari mogu pokazati na nekom slajdu, ali kada zaista želim poentirati i kada je izvedivo onda pokušavam umjesto slike imati pravu stvar.
Kombinacija zanimljivog i neočekivanog kreira emocionalnu reakciju publike, a iz psihologije znamo da se emocionalno nabijeni trenutci bolje pamte. Iz istog razloga u reklamama pokušavaju prikazati proizvod i/ili logotip u trenutcima kada je emocionalni naboj reklame najveći. Kao što je priča trojanski konj pomoću kojeg do publike možemo doturati svoje činjenice i podatke, tako je i rekvizit alat s pomoću kojeg kreiramo pamtljivi trenutak u kojem publici možemo servirati važne poruke. Rekviziti su površinski zabavni, ali rekvizitom si doslovno kreiramo vremenski prozor u kojem možemo poentirati.
Jedna animacija može biti zanimljiva i upečatljiva, ali animacija na svakom slajdu brzo postaje zamorna. Slično je i s rekvizitima. Kao i kod svega drugoga potrebno je naći pravu mjeru. A osim prave mjere treba osmisliti i uvježbati kako točno upotrijebiti rekvizit za najveći mogući efekt. Hoćemo li ga pokazati odmah, držati skrivenog, prvo ispričati pa ga onda pokazati ili obratno – sve su to neke od odluka koje treba donijeti ako mislimo koristiti rekvizite. Više puta mi se dogodilo da rekvizit nije polučio željeni efekt, ali ne zato što je rekvizit bio loše odabran, nego zato što sam ga krivo upotrijebio. Uvježbavanje prezentacije, a po mogućnosti i pred pravim ljudima je tu od neprocjenjive važnosti. Imate li tu mogućnost, nemojte ju nikako propustiti.
Rekviziti nam omogućuju da stimuliramo više osjetila kod naše publike. Jednostavno je - više osjetila znači bolje primanje poruka. Riječi mogu biti moćne, ali nismo osuđeni samo na riječi. Slike mogu biti moćne, ali nismo osuđeni samo na riječi i slike. Zvuk, vid, miris, opip – sve su to opcije na raspolaganju voljnom prezenteru. Najobičniji flipchart ili ploča za pisanje je također rekvizit koji može razbiti monotoniju slajdova te drugačije stimulirati osjetila publike. Stoga namjerno nešto možete izostaviti u slajdovima i sačuvati za flipchart.
Kino dvorane su evoluirale iz 2D u 3D pa i 4D, 5D... Je li vrijeme da i naše prezentacije evoluiraju?
Ispričaš kako ima previše dokumentacije – ČUJU
Pokažeš na slajdu hrpu papira – VIDE
Staviš pred njih hrpu papira – OSJEĆAJU