top of page
Search

500 prodanih Kuharica i 5 stvari koje nisam radio

Updated: Dec 13, 2023



Zašto pišeš knjigu?

Tko će to kupiti?

U Hrvatskoj se ne kupuju knjige!

Nije li 30EUR previše za knjigu?

….


Ne, ovo nije takva priča – priča gdje nitko nije vjerovao, a ja sam uspio! Naprotiv, od drugih sam ljudi svugdje dobio punu podršku. Sumnje koje sam naveo nisu sumnje drugih, već moje vlastite. Zaista nisam znao što očekivati s obzirom da je knjiga za mene bila sasvim novi pothvat i jedan veliki izlet izvan zone komfora. Stoga nisam imao ni nekih velikih očekivanja u smislu prodaje. Jedina velika očekivanja bila su usmjerena prema tome hoću li uspjeti napraviti knjigu kakvu želim i na koju ću biti ponosan. Odgovor je srećom „da“ i „da“:)


Komercijalni uspjeh knjige samo je šlag na tortu. S time da moram reći da je taj „uspjeh“ moj subjektivan doživljaj. Naime, kod nas baš i ne postoje neke relevantne statistike o prodaji knjiga. Koliko sam shvatio naklade se u Hrvatskoj obično rade u 500 ili 1.000 primjeraka pa ako se proda dobro, ako se ne proda onda stoji ili se podijeli. Mojih 500-injak prodanih primjeraka u 6 mjeseci za mene je prava senzacija. Iskreno, kad sam tih prvih 500 preuzeo iz tiskare i odnio na tavan, pomislio sam si da bi mogle tamo stajati godinama. Srećom, brzo su otišle pa je stiglo novih 200 koje također već polako odlaze.


Statistika kaže da sam otprilike 80% toga prodao samostalno dok su knjižare i knjižnice, tj ono što ide preko moje izdavačke kuće, odgovorne za cca 20% prodaje. Riječ je uglavnom o najvećim lancima knjižara: Školskoj knjizi i Hoću knjigu. Doduše u knjižare sam ušao tek u lipnju i tako uletio ravno u mrtvu ljetnu sezonu. Zanimljivija je činjenica da sam i s tim malim brojkama bio najprodavaniji autor publicistike moje izdavačke kuće. Upravo ovih dana jedan od navedenih lanaca radi popunu novim količinama jer su sve prodali. Iako su brojke relativno male, jako me veseli da se i tu stvar kreće i da postoji potražnja koja će omogućiti da Kuharica ostane unutra.


Od moje samostalne prodaje, samo njih 17 je digitalnih PDF izdanja, a sve ostalo su prave pravcate papirnate. To me jako veseli s obzirom na velik trud uložen u dizajn, papir i sve ostalo da knjiga u ruci bude top. Skoro da mi bude žao prodati PDF knjigu, ali razumijem da je nekome tako zgodnije. PDF se pokazao i kao nužno rješenje za prodaju u zemlje bivše države s obzirom na potpuno sulude procedure i troškove izvoza u zemlje izvan EU. Trošak slanja u BiH, Srbiju, Crnu Goru je veći od cijene knjige!


Statistika koja je mene najviše iznenadila je korporativna prodaja. Gotovo svi moji veliki klijenti su bez ikakvog nuđenja s moje strane napravili narudžbe za 10, 20, 50 pa čak i 60 knjiga. To mi je ogroman kompliment i znak da dobro radim. Svaka naručena knjiga me jako veseli, ali eto ispalo je da je najjači kanal nešto na što u početku uopće nisam računao.


U odnosu na cijenu knjige govorimo i o solidnom iznosu dodatnog prihoda. Od samog iznosa za mene je puno važnija činjenica da sam konačno počeo generirati tzv pasivne prihode te se odmaknuo od isključivo prodavanja vlastitog vremena. Tu ipak moram reći da je „pasivan“ prihod dosta nezgodan termin jer knjiga sa sobom nosi cijeli niz zadataka i aktivnosti te nema puno mjesta za pasivnost. Ali ne žalim se, dapače veseli me svaka nova narudžba. A još me više vesele pozitivni komentari ljudi koji su ju pročitali!


Kako sam to napravio – nemam pojma, zalomilo se! Nakon pet knjiga možda mogu dijeliti savjete, a ovako nakon jedne mogu samo podijeliti svoje iskustvo. Što je funkcioniralo za mene, ne mora funkcionirati za nekog drugog. Zato neću nikoga ništa savjetovati. Dapače, knjigu sam, kao i mnogo toga drugoga, ionako napravio mimo mnogih savjeta.


Pogledajmo onda što sve nisam radio:



Nisam žurio


Knjigu sam počeo pisati prije 10 godina. Napisao sam tridesetak stranica pa odustao. Bila bi to „još jedna“ knjiga o prezentacijama. U narednim godinama sam još par puta ponovio proces započinjanja i odustajanja. Znao sam da želim napisati knjigu, ali isto tako sam i znao da želim napraviti nešto posebno pa mi je bilo skroz OK  da se ideja „paca“ i sazrijeva. Tek s idejom naslova „Kuharica prezentacija“ sve mi je sjelo u glavi – došlo je do lavine sadržajnih i vizualnih poveznica između klasičnih kuharica i onog što ja želim. S konceptom s kojim sam sretan bacio sam se na posao, ali opet – bez datuma kada knjiga treba izaći. Izaći će kad bude kako treba!



Nisam sklopio kolekciju blogova


Vidim da je puno novih knjiga u skladu s trendom „content repurposing“: imaš neki sadržaj koji onda zguraš u što više kanala. Tako jednog dana shvatiš da imaš hrpu blogova i da to možeš sklopiti u knjigu. Nemam ništa protiv toga, i ja sam iskoristio neke blogove u knjizi, ali oni nisu diktirali knjigu. Napravio sam koncept knjige i tek onda vidio što od postojećeg mogu iskoristiti. Ovo me jako podsjeća na izradu prezentacije i recikliranje starih slajdova: jedno je krenuti od toga što imaš i onda to samo malo pretumbati, a drugo je krenuti od nule, kreirati koncept i tada vidjeti možeš li nešto postojeće iskoristiti. Ono što želim reći je da sam si stvarno dao truda s knjigom i da sam dobrih godinu dana intenzivno radio na knjizi – danju, noću, vikendima. I to sve uz činjenicu da sadržaj već „kao“ imam jer praktički „samo“ zapisujem ono što već 11 godina govorim na radionicama. Da ljestvicu podignem još malo više, skoro u zadnji čas dosjetio sam se stripova koji bi pratili knjigu. Stripovi su me toliko ponijeli da sam se jedva zaustavio da ne napravim samo strip umjesto knjige. Tko zna, možda idući put:)



Nisam pisao prema SEO


Recimo da sam više od jednog puta dobio savjet/kritiku da bi blogove, objave na društvenim mrežama i druge materijale trebao pisati prema tome što ljudi pretražuju na Googleu. Taj savjet uporno ignoriram te pišem o onome o čemu mislim da trebam pisati. Ako se poklopi s time što ljudi pretražuju – super! Ako se ne poklopi – opet super! Jedan dio svoje edukatorske zadaće ionako vidim u tome da pomognem ljudima postavljati prava pitanja. Drugi problem koji vidim s pisanjem prema upitima na tražilici i SEO je da onda svi pišu o istim stvarima. Pogotovo danas kada ima toliko svega mislim da je važno da ne radiš sve isto kao i drugi. I da – s tim pristupom sigurno ćeš nekad pogriješiti!



Nisam štedio


U maniri izrazito lošeg gospodarstvenika nisam računao i optimizirao profitabilnost projekta knjige. Kvragu, nisam ni znao po koliko ću prodavati knjigu sve dok nije išla u tisak pa smo po propisu morali na korice napisati cijenu! S financijske strane sam knjigu tretirao kao „pet project“. Uložio sam brdo love u dizajn, ilustracije (ima ih više od 100), prijelom i tisak. Jedini fokus bio je napraviti najbolju moguću knjigu. Dobio sam dosta komentara od ljudi da još nikad nisu vidjeli ovako atraktivnu i opremljenu knjigu, barem na domaćem tržištu. Ako štediš na svemu, teško je očekivati neki uspjeh. Za neku drugu knjigu bi to možda i bio pravi put, ali ne za ovu! Tu moram spomenuti sjajan tim koji sam sakupio i koji mi je pomogao sa stvarima izvan područja mojih kompetencija: Ana Klancir za lekturu, Hana Tintor za ilustracije i Marko Borota za prijelom i dizajn. Tu je naravno i Sandra Pocrnić Mlakar iz izdavačke kuće Beletra, a upravo je ta suradnja tema 5. točke.



Nisam samostalno izdao knjigu, a nisam ni pristao na ponude izdavača


Sad sam vas vjerojatno zbunio. Nisam izdao knjigu u vlastitoj produkciji jer želim biti u knjižarama i želim biti javno vidljiv, a to je puno lakše ili jedino moguće ako imaš izdavača. To je jedini razlog. Knjigu sam ionako sam doveo od ideje do realizacije, za to mi nije trebala pomoć izdavačke kuće. Problem s izdavačkim kućama je da imaju totalno izrabljivačke poslovne modele prema autorima: suma-sumarum je da autor dobije cca 10% od prodaje. Nisam još u normalnom poslovnom svijetu čuo za 90% iznosa komisije za prodaju tako da nije bilo apsolutno nikakve šanse da pristanem na takve ponude, a imao sam ih od par najvećih kuća. To mi je bila uvreda za mozak. I onda još traže da preuzmeš dio knjiga za samostalnu prodaju!? Na jednom sastanku su mi čak rekli da znaju da je to ludo i da potpuno razumiju ako ne prihvatim, ali da se to tako radi. Neću jedno, neću drugo, dakle jedina opcija je bila kreirati novi model i dogovoriti ga s nekim izdavačem. Imao sam sreće da sam došao u kontakt sa Sandrom Pocrnić Mlakar koja vodi malu izdavačku kuću Beletra i koja je bila otvorena za moje ideje. Kreirao sam sasvim drugačiji model suradnje koji do tada nije postojao i koji je ona prihvatila. Trebam li reći da mi je u tome pomoglo to što znam prezentirati:) Da ne ispadne da sam manipulator koji uspješno prezentira i prodaje nešto što je štetno za drugu stranu, naš model suradnje Beletra želi nuditi i drugim autorima.



Ponavljam, ovo je samo moje iskustvo koje može i ne mora funkcionirati za nekog drugog ili u nekoj drugoj situaciji. Sljedeći korak je prijevod knjige na engleski te plasman na globalno tržište. Prije samog prijevoda želim još jednom proći cijelu knjigu i napraviti određene izmjene. Dok će prevoditelji obavljati svoj dio posla ja ću proučavati kako funkcionira Amazon. Nikako ne želim biti samo 2839. knjiga o prezentacijama. Kujem ambiciozan plan pa ćemo vidjeti kako će to proći. Još jedan izlet u nepoznato, ali sve što napravim je više nego što sam imao!

106 views0 comments
bottom of page