Prezentirate tešku temu?

„Znam da je ovo nepopularna tema, ali…”

„Evo, ja sam još jedan koji je od vas došao tražiti novce…”

„Opet imamo sastanak o onoj našoj staroj bolnoj temi…”

Uz ovakvo otvaranje prezentacije naravno ide i zabrinuta izvedba: glas i govor tijela. Kada su vijesti loše, to je razumljivo i prikladno. Normalno da nećemo biti cijeli veseli i prpošni kad govorimo o teškim temama, nepopularnim potezima ili lošim rezultatima. Ali u tome i je problem, jer mnoge ove prezentacije ne nose loše vijesti. Naprotiv…

„Demo dan“ je dan kada polaznici prezentiraju i na svoje prezentacije dobivaju povratne informacije i alate za prelazak na slijedeći nivo. To je posljednji dio mojeg višednevnog programa edukacije koji prezentacije i prezentiranje pokriva od A do Ž. Svi se tog dana pribojavaju, ali mnogi na kraju zaključe da im je to bio najbolji dio cijelog programa. Barem oni koji se pojave:). Za svoje prezentacije često biraju stvarne prezentacije koje su nedavno imali ili koje će uskoro imati. To im i savjetujem, jer tako je trening najrealniji i nudi najveći transfer naučenog u svakodnevni posao. Iz istog razloga ne tražim od njih impromptu prezentacije o primjerice povrću, jer to se ni na radnom mjestu neće dogoditi. Za svoje se prezentacije polaznici unaprijed pripremaju, baš kao što bi se pripremali za „pravu“ prezentaciju. Ok, mnogi se za demo ne pripreme, baš kao što se ne pripreme ni za pravu, ali sve to dovodi to toga da na taj dan dobijem prilično realnu sliku njihovog trenutnog nivoa prezentacijskih vještina.

Poslušao sam, analizirao i dao povratnu informaciju na više stotina takvih prezentacija. Jedan od uzoraka koji se opetovano ponavlja je i ovaj s puno teških i nezahvalnih tema. Često mi ljudi i prije te svoje prezentacije znaju napomenuti da ih baš zanima što se uopće može napraviti s takvim prezentacijama, prezentacijama koje nitko ne želi imati.

Je li tema zaista teška?

Ona prva prezentacija koja je započela s „Znam da je ovo nepopularna tema, ali…” bila je o temi koja je jedna od najnepopularnijih tema ne samo u toj, nego vjerujem u većini kompanija. Kasnije u prezentaciji otkriveno je da su najavljene promjene zakona i propisa te da će to ublažavanje popraviti stvari. Pa to je izvrsna vijest, prava je šteta što tako nije i prezentirana!

Ona druga prezentacija koja je započela s „Evo, ja sam još jedan koji je od vas došao tražiti novce…” zaista je od Uprave tražila sredstva za investiciju. U prezentaciji je sve o investiciji rečeno: koliko se traži i za što, kao i pobrojani svi benefiti koji će iz investicije proizaći. Nakon mojih nekoliko pitanja te brzinske računice na flipchartu izračunali smo da se investicija isplaćuje za 3 godine, a nakon toga donosi zaradu. Ne znam za vas, ali da sam ja član Uprave, jedva bi dočekao da mi netko ponudi projekt s godišnjim povratom od 33%! Mislim da takvih nema mnogo. Ne znam za vas, ali da sam ja taj prezenter, s velikom radošću i ponosom bi došao predstaviti takav projekt. Ta osoba nije „još jedan koji traži novce“, ta osoba je čovjek koji će im zaraditi novac!

Ona treća prezentacija koja je započela s „Opet imamo sastanak o onoj našoj staroj bolnoj temi…” zaista je bila o bolnoj temi: procesu koji se godinama radi ručno i koji svima koji su uključeni zadaje glavobolje. Međutim, kako se kasnije tokom prezentacije ispostavilo, osoba je prezentirala rješenje te situacije u vidu nabavke novog softwarea. To nije bolna tema i bolna prezentacija, to je prezentacija gdje sav sretan i ponosan trebaš doći i reći ljudima kako ćeš ih konačno riješiti boli!

TEMA prezentacije je zadana, ali SADRŽAJ nije

Sva su tri primjera stvarna, a imam ih još mnogo. I znam, lako je reći „ja ne bi to tako“, ali dobra je šansa da i vi mnoge vaše teme prezentirate iz „krivog“ kuta. Kada se prezentacija radi u zadnji čas, a to je uglavnom pravilo, a ne iznimka, tada je i nepovoljniji kut više pravilo, nego iznimka. „Ista“ se stvar može prezentirati na bezbroj načina – na istu „temu“ postoji bezbroj „sadržaja“ vaše prezentacije. Zato uvijek kažem da je TEMA prezentacije obično zadana, ali SADRŽAJ nije. Sadržaj je ono što pričamo o našoj temi, a perspektiva je samo jedan od načina kako ga možemo promijeniti. Tko zna, možda i mnoge vaše teške i bolne prezentacije uopće ne moraju biti takve. Dapače, kladio bi se da u velikoj većini tih teških prezentacija vi pokušavate učiniti nešto da se ta situacija popravi. Teške teme i teške prezentacije zaista postoje i ne mora svaka prezentacija biti čista pozitiva i livada puna cvijeća, ali ne mora bome biti ni obrnuto. A pogotovo kada zaista nije.

Sve ove prezentacije iz primjera imale su i mnogo elemenata izvedbe koji se mogu i trebaju popraviti, od držanja, gestikulacije, pogleda, upravljanja glasom, i sl. Međutim, što postižemo boljom kontrolom govora ili jasnijom gestikulacijom ako i dalje govorimo „pogrešne“ rečenice? Što postižemo radom na zabrinutoj izvedbi kada sadržaj uopće ne treba biti takav? Upravo zato će za mene sadržaj uvijek biti u prvom planu i ono od čega krećem. Sadržaj će i definirati što je to dobra i prilagođena izvedba, ne obrnuto. U konačnici, mislim da je moja velika prednost što imam znanje, poslovno iskustvo i alate da prezentacije gledam cjelovito te svakome tražim najslabiju kariku i ono što će najviše pomoći uspjehu prezentacije. A te slabe karike mogu biti na mnogo mjesta: struktura, storytelling, koncept, vizuali, tehničke stvari, glas, govor tijela,…

Rastegnite razmišljanje

Kao što ovi primjeri pokazuju, ključ je vrlo često u onom nevidljivom dijelu koji svi volimo preskočiti – razmišljanju. Prezentaciju radimo večer prije, a rad na prezentaciji odnosi se na izradu slajdova. Ta muka s dizajnom i borba s PPT-om nam je barem dala nešto vremena da usput i o svemu malo razmišljamo. Sada kada izradu slajdova sve više prepuštamo AI alatima, i taj se dio „prisilnog“ razmišljanja sve više gubi. Napravimo grubi outline i onda ga gurnemo AI-ju da iz njega složi prezentaciju (slajdove i tekst govora). Zato me ne čudi što viđam sve više dopadljivo dizajniranih prezentacija sa sve slabije promišljenim sadržajem. I problem nije u alatu, nego u tome kako ga koristimo – kao zamjenu, umjesto kao nadopunu. Ova konstatacija vrijedi za AI jednako kao što vrijedi i za PPT.

I zato je RASTEGNUTI PROCES RAZMIŠLJANJA ono što nepogrešivo daje najbolji bang for buck za uspjeh vaše prezentacije. Ne što će biti na slajdovima i koliko će ih biti, ne kako ću navježbati tekst, već ono što dolazi prije svega toga: što o temi misle oni, a što mislim ja, što želim kod njih postići, što trebaju znati, osjećati i napraviti, kako će im to pomoći, što će im se dogoditi ako me ne poslušaju, koja mi je glavna poruka kojom ću to učiniti, koja je moja jedinstvena perspektiva, itd. Osobno ta pitanja i odgovore na njih tražim u šetnjama, ali za vas to može biti nešto drugo. Važno je samo dati si dovoljno vremena za ta ključna pitanja prije nego li uskočite u vaš odabrani alat za kreiranje slajdova. Mnogo prije. Prezentacija je prvenstveno mentalni projekt, a slajdovi su samo posljedica razmišljanja. Razmišljanje će vam otvoriti razne perspektive pogleda na istu temu i omogućiti da svjesno odaberete onu najprikladniju, umjesto da budete „osuđeni“ na onu koja vam je prva došla. Vrijedi i za teške i za lake teme!